odakle dolazi:
Trbušni ples kroz povijest
Naziv trbušni ples najvjerojatnije je izveden od francuske fraze dance du ventre ili "ples trbuha". Većina modernih plesača/ica prihvatila je ovaj izraz kao povijesnu činjenicu, dok drugi gledaju na taj naziv kao na nešto što su izmislili turisti koji su posjetili područje Srednjeg istoka u ranom 19. stoljeću. Trbušni ples se također naziva i "orijentalni ples", naziv koji podrazumijeva srednjeistočne i bliskoistočne plesne stilove. Još jedan naziv je raks sharqui, arapski za "ples istoka". Iako je taj naziv primarno upotrebljavan za opis egipatskog kabaretskog stila, danas ima i širu uporabu.
Danas se možda ne čini tako, ali korijeni trbušnog plesa čvrsto sežu u religijske rituale prema ženskim božanstvima. Stare iskopine i artefakti koji prikazuju lagano zaobljenu žensku figuru naglašenih bokova i grudi podupiru antropološke teorije o visokom položaju žena u arhaičkoj božanskoj strukturi, i to zbog svoje sposobnosti da mogu roditi. Rane poganske zajednice često su obožavale matrijarhalna božanstva i veličale čaroliju i fascinantnu sposobnost žene da kreira novi život. To su značajni povijesni dokazi koji povezuju ritualne plesove plodnosti ovih kultura (koji su npr. bili simbolično predočenje čina rođenja) sa današnjim trbušnim plesom. Oštri pokreti kukovima i namjerno stezanje trbušnih mišića ukazuju na jaku vezu s "ponašanjem" ženskog tijela tijekom trudova i poroda.
Kako su se ovi religijski rituali pretvorili u oblik zabave namijenjene širim društvenim skupinama? Mogućnosti za odgovor na ovo pitanje su ograničene, a izvori nepotpuni, ali mnogi teoretičari se slažu da su romska plemena bila ta koja su prva iznijela ples u javnost, na ulice i trgove. Romi su narod koji dolazi iz Indije i govori jezikom koji je nastao iz hindi jezika. Negdje oko 5. stoljeća, kao rezultat lokalnog ugnjetavanja i potrebom za plaćenim poslom, romski narod je započeo migraciju prema ostalim dijelovima tada poznatog svijeta. Učenjaci smatraju da su mnogi od tih Roma prvo doputovali na zapad, u Afganistan i Perziju. Iz tih područja, mnogi su migrirali sjeverno u Tursku i Europu, dok su drugi otišli južno, slijedeći obalu dok nisu došli do Egipta i ostalih dijelova Sjeverne Afrike. Jedan od načina na koji su se Romi uzdržavali za vrijeme svojih nomadskih putovanja bio je upravo pružanje zabave ljudima u čijim su se krajevima našli. Romi su ostavili jak kulturni utjecaj u mnogim zemljopisnim područjima gdje su se smjestili, a opčinjenost njihovim nastupima ostaje jaka u Centralnoj Aziji, gdje su se stoljećima razvijale islamske zajednice. Složena islamska religijska struktura imala je ogroman utjecaj na sve oblike zabave i slavljeničke rituale, uključujući i ples. Kao rezultat kulturne segregacije među spolovima, muslimanskim ženama bilo je dozvoljeno jedino da se zabavljaju ili budu zabavljane u krugu drugih žena, u zatvorenim prostorima.
Trbušni ples razvio se na različite načine u svakoj zemlji kroz koju su Romi migrirali. U Turskoj, nakon što je 1453. godine Fatih Sultan Mehmet II osvojio Konstantinopolis, Romi su se smjestili u novouspostavljenom gradu Istanbulu. Kada su se tražili zabavljači za žene, mogle su to biti samo skupine ženskih plesačica i glazbenika koje su se zvali chengi (ime možda dolazi od instrumenta koji su svirali chang ili od turskog naziva za Rome chingene). Chengi su plesali u javnim kupalištima, haremima i ostalim društvenim sjedištima za žene. Izgradili su umjetnički stil koji je korijen mnogih pokreta u današnjem trbušnom plesu. Složeni pokreti kukovima, shimmy-ji i različiti izrazi lica, kao i ples s velom ili činelicama, može se povezati sa romskim chengi skupinama, koje su ostale visoko cijenjeni i iznimno popularni zabavljači sve do kraja 19. stoljeća.
Snaga ove plesne kulture postupno je slabila kada je počela blijediti moć Otomanskog carstva. Gospodarski kolaps, društvena previranja te modernizacija izjeli su temelje chengi plesačkih skupina sve dok od njih nije ostala samo sjena nekadašnje briljantnosti. U današnjoj Turskoj, plesanje chengi je zamijenio trbušni ples kakav danas poznajemo, sa svrhom primarne turističke atrakcije.
Kako su Romi nastavili svoje migracije južno u Egipat, plesači su postali liberalniji u odnosu na svoju pobliku. Nastupi nisu bili više isključivo za žene. Romi su također plesali za široku javnost na različitim proslavama, svadbenim svečanostima te ispred gostionica i tržnica, gdje je fluktuacija ljudi i novca bila najveća. Dobili su novi naziv - ghawazee.Njihov repertoar sadržavao je kombinaciju glazbe i plesa, uključujući jedinstvene pokrete torzom, izvorni ples tog kraja i improvizirane nastupe s velom, štapovima, mačevima i svijećama. Neki tvrde da je ovakav način nastupanja pokrenuo ideju o dodavanju novčića na kostim plesačice. Dok su Romi plesali, ljudi koji su zastajali da ih promatraju, bacali bi kovani novac pod njihove noge kao nagradu. Kako nisu imale sigurno mjesto na koje bi pohranile svoju zaradu, plesačice su kovanice ušivale u svoju odjeću ili bi ih mijenjale za nakit koji su uvijek mogle nositi na sebi. Vlasti su tolerirale plesanje u javnosti jer su ubirale porez od plesačica, ali ipak, s vremenom, pritužbe i mišljenja religijskih skupina nadjačale su financijsku korist te je javni nastup ghawazee plesačica 1834. godine u gradu Kairu zabranjen. Kazne za kršenje ovog zakona bile su velike i podrazumijevale su fizičko zlostavljanje za prvi prijestup, te naporan fizički rad za ponovljene prijestupe. Ipak, između 1849. i 1856. godine, zabrana nastupanja je ukinuta i ples kao umjetnička forma vraćen je u Kairo, iako je zabrana o plesanju u javnosti ostala. Ples se preselio u specijalizirane zatvorene prostore i time je rođen egipatski kabaretski stil. Na prijelazu stoljeća, dobio je naziv trbušni ples.
Širenje popularnosti trbušnog plesa na Europu i Ameriku rezultat je pritjecanja brojnih turista na područje Srednjeg istoka. Plesne skupine bile su unajmljivane od strane stranih naručitelja i odvođene u London, Pariz ili Chicago kako bi prezentirale svoju jedinstvenu glazbu i ples. Njihova umjetnost bila je hvaljena, ali i smatrana "raskalašenom" zbog - za tadašnje pojmove - skandaloznog prikaza ljudskog tijela. Ipak, popularnost trbušnog plesa, čak i pod temeljitom pažnjom javnosti, ostala je neporeciva, a tijekom velike svjetske izložbe u Chicagu 1893. godine njegova je popularnost deseterostruko narasla zahvaljujući plesačici prozvanoj Little Egypt. Navodno sirijskog podrijetla, Little Egypt pokrenula je valove kontroverzi. Njen ples, baziran na pokretima zdjelice i torza, bio je oponašan od strane samozvanih trbušnih plesača/ica do takvih granica da je ona počela protestirati protiv izvrtanja ove njene umjetničke forme i prikazivanja iste na vulgaran način. Ovo je jedan od najranijih primjera kada je trbušni ples iz svoje suptilne izvornosti izmijenjen u potpuno drukčiju formu, sa nepoželjnim seksualnim konotacijama. Na žalost, popularnost takve iskrivljene verzije trbušnog plesa rapidno je narasla, postavši popularna tema knjiga, likovne umjetnosti i holivudskih filmova. Tim imidžem dominira burleskni stil, što je zahtijevala seksa gladna zabavljačka industrija. Zbog takvog poimanja, trbušni ples nije bio nešto što je bilo privlačno većinskom dijelu ženske populacije.
Posljednjih godina sve više i više žena otkriva čaroliju ove iznimno ženstvene i samo-afirmirajuće umjetničke discipline. Prednosti plesanja trbušnog plesa su i fizičke i mentalne. Ples je dobra kardio-vaskularna vježba, poboljšava elastičnost tijela i fokusira se na mišiće cijelog torza, znači centralnog dijela tijela. Pogodan je za osobe svih godina i tjelesne građe, a može biti onoliko zahtjevan koliko plesačica to sama izabere. Što se mentalnog zdravlja tiče, mnoge žene koje se počnu baviti trbušnim plesom poboljšaju odnos prema vlastitom tijelu što rezultira povećavanjem samopouzdanja kao i ispoljavanjem pozitivnog stava koji dolazi sa ovim zabavnim oblikom vježbanja.
informacije:
http://www.orijentalni-ples.com/
http://ruzica-trbusniples.com
I još puno drugih, no to će sve biti u boxevima za par dana.
Moj najveći idol i osoba zbog koje sam se upisala na trbušni ples i toliko ga zavoljela je Shakira.
Shakira je trbušni ples naučila od njene prabake libanonke. Njen ples je imao toliki utjecaj na nju da je u javnosti zaplesala.Danas kao najpoznatija trbušna plesačica zaslužila je titulu najbolje trbušne plesačice.
U SLJEDEĆEM POSTU:
kako se odjenuti za trbušni ples?
a kako izgleda kada muškarci zaplešu?....
pokreti...
